Zaliv Boke Kotorske je najljepši dio Crnogorskog primorja, a po svojoj ljepoti, prostranstvu i raskošnom reljefu ubraja u najinteresantnije prirodne privlačnosti svijeta. Po načinu nastanka geolozi tvrde da je u pitanju Fjord – nastao otapanjem lednika.
Lovćen sa jedne strane i kitnjasta poluostrva Vrmca i Luštice sa druge strane zaokružuju Bokokotorski zaliv i daju mu sliku jezera jedinstvenog čara. Zapravo, more se usjeklo u kopno 20 tak milja i stvorilo dva čarobna zaliva (Kotorski i Risanski), u koja se ulazi kroz tjesnac Verige. Na ovom području rastu sve biljne vrste svojstvene blagim južnim podnebljima.
Jedinstvena ljepota Boke Kotorske ogleda se u raznolikosti koju gotovo da nema ni jedan kraj na svijetu. Kotorski zaliv pravi čudnovat kontrast između visokih golih hridi i provalija, zelenih brežuljaka i pitomih obala. Risanski zaliv zaista izgleda kao skandinavski fjord, Verige kao Bosfor, a obala od Veriga prema Herceg Novom ne zaostaje za francuskom rivijerom. Nevjerovatan je užitak koji ovo podneblje pruža, pa tako u proljećnjem danu moguće je lagano odjeven uživati u čarima mora, a istovremeno gledati zaleđene vrhove Lovćena, ili obrnuto, sa zaleđenih vrhova lovćena gledati ljeto u njegovom podnožju.
Nije slučajno vodeća ličnost Romantizma Engleski plemić, pjesnik i političar, Džordž Gordon Bajron, kada je vidio Boku rekao:
"Na rođenju naše planete, najljepši susret kopna i mora desio se na crnogorskom primorju"
Ovo podneblje ne čine lijepim samo geografske ljepote, lijepa je i raskošna kultura i tradicija koja se na istom razvijala, a izuzetne ličnosti su porasle upravo u ovom podneblju.
Jedrenjaci Kotora, Prčnja, Dobrote, Risna i Perasta, plovili su svojedobno po svim morima i okeanima. Tim putem u ove krajeve neprekidno je dolazio svijet i u duhovnom i u materijalnom smislu.
Jedrenjaci Kotora, Prčnja, Dobrote, Risna i Perasta, plovili su svojedobno po svim morima i okeanima. Tim putem u ove krajeve neprekidno je dolazio svijet i u duhovnom i u materijalnom smislu.
Zar nije impozantan podatak da je Bokelj Ivo Visin iz Prčnja, oplovio svijet jedrenjakom. Njegovo putovanje trajalo je od 1852. do 1859.godine, tačnije 7 godina, 6 mjeseci i 19 dana, a brod kojim je oplovio svijet zvao se „Splendido“ i bio je tipa Brik.
Nije slučajno, a takođe malo je poznato, da je Boka mjesto u kojem su se školovale, i pomorskim vještinama obučavale prve generacije pomorskih oficira carske Rusije
Ovdje je važno pomenuti Matiju Zmajevića (1680-1735). Proslavljenji Admiral Ruske flote, rodio se u Perastu gdje je učio osnovnu i pomorsku školu. Pomorsku karijeru započeo je na brodovima svoga oca, kapetana Krsta, istaknutog pomorca, brodovlasnika, i iskusnog ratnika u okršajima na moru protiv Turaka i gusara. Matija se u pomorskoj praksi izgradio kao odličan pomorski stručnjak i ratnik. Kao mladić u svojoj rodnoj kući u Perastu upoznao je Petra A. Tolstoja, izaslanika Ruskog cara Petra Velikog, koji je obilazio Istru, Dalmaciju i Boku Kotorsku s namjerom da upozna ove primorske oblasti. Matiju Zmajevića su životne prilike odvele prema Dubrovniku, a odatle je otišao za Carigrad, gdje je na čelu Ruske ambasade bio baš Petar A. Tolstoj, s kojim se upoznao prije desetak godina u Perastu. Tolstoj ga je primio u službu ambasade i dao mu čin kapetana. Tolstoj je uputio Zmajevića za Rusiju, pošto je pred njim lično položio ispit iz brodogradnje i nautike u Karlovim Varima 1712. godine. Car mu je dao čin kapetana bojnog broda I ranga. Raspoređen je u floti galija, pod glavnim zapovijednikom admiralom Apraksinom učestvovao je u značajnoj bitci kod Ganguta (Hankoa), u južnoj Finskoj. Zmajević je zapovijedao prvim odredom galija. U vrlo vještom manevrisanju uspio je da opkoli i zarobi šest Švedskih galija i jednu fregatu. Godina 1719. donijela mu je čin kontraadmirala, i naređenje da sa flotom galija napadne Švedsku obalu. Stotine trgovačkih naselja pretvorio je u zgarišta. Glavnokomandujući admiral Aproksin vodio je operacije na kopnu a Zmajević na moru. Pohod na početku 1721. godine, u kojem se i po treći put Zmajević proslavio, prisilio je Švedsku da sklopi mir sa Rusijom. Prevlast na Baltičkom moru dobila je Rusija. Zmajević je tada unaprijeđen u čin viceadmirala. Po završetku rata Zmajeviću je povjerena obnova i izgradnja flote. Jedno vrijeme bio je zapovijednik luke Petrovgrada i član Admiralskog kolegijuma. Bio je odlikovan od Cara zlatnom medaljom i zlatnom kolajnom, dobijo je i tri zastave (dvije Ruske i jednu Švedsku). Katarina Velika ga je odlikovala 1725.godine, ordenom Aleksandra Nevskog i imenovala Admiralom. Godnine 1728. postavljen je za glavnog zapovijednika u Tavrovu, gdje je i umro, a sahranjen je sa svim vojnim počastima u Moskvi.
Znamenita imena koja su iznjedrile razne epohe društvenog razvoja su brojna. Jedna je istina koja ih sve povezuje, sve te ličnosti bile su građani svijeta, a Boka iz koje su potekli bila je svijet, splet kultura i prirodnih ljepota. Za istražiti znamenite ličnosti, kulturu i prirodne ljepote ovog podneblja, nije dovoljan jedan ljudski vijek. Boka se živi prisustvom u njoj.
Malo je gradova u kojim je civilizacija tako davno počela da krči sebi put kao u Kotoru i njegovoj okolini. Sačuvani su brojni spomenici duhovne i materijalne kulture koji govore o impozantnoj tradiciji ovog mjesta, o kojoj se na žalost malo zna.
Ovaj vjekovima patinirani grad u sebi krije neslućeno bogatstvo duhovnih i materijalnih spomenika kulture. Grad koji je bio raskršće puteva, i koji je bio kraj puta mnogih pomoraca koji su sa sobom u njega donosili svijet.
Ovaj grad zaokružuju čvrsti zidovi građeni u doba Vizantije, Nemanjića i Mlečana. Zidovi su visoki do 20m a debeli do 10 m. Nad gradom se uzdiže stara tvrđava na brdu Sveti Ivan (260m). Bedemi Grada Kotora jedinstveni su primjer fortifikacione arhitekture u Evropi. Grad ima troje vrata: 1. „Vrata na more“ obnovljena u renesansnom stilu 1555.godine, vode na gradsko šetalište i obalu; 2. „Vrata na rijeku“ prepravljena u istom stilu 1540.godine, (za spomen pobjede nad flotom Hajrudina Barbarose), vode prema Risnu i Herceg Novom; 3. „Vrata kod Gurdića“, takođe prepravljena krajem XVII vijeka, vode prema Trojici, odnosno raskrsnici puteva prema Cetinju, Budvi i Tivtu. Grad karakterišu brojni trgovi, manji i veći i uske krivudave ulice. Najveći i arhitektonski najbolje uobličen je „Trg od oružja“ na koji se ulazi sa glavnih vrata na obali. Na njemu se nalazi nekoliko vrijednih starih građevina: renesansna Knjaževa palata, barokni toranj za sat iz XVII vijeka, sagrađen na mjestu srednjevjekovnog tornja za mučenje koji je u obliku kamene piramide izdignute na pravougaonom stubu, koja po tradiciji predstavlja stub srama. Takođe, vrlo je lijep trg na kome se uzdiže renesansno barokna palata Pima, s terasom koju drže dva arhivolta i sa najdužim balkono na jadranskoj obali.
U Gradu Kotoru se nalaz Pomorski muzej, koji čuva brojne zbirke oružja, starih narodnih nošnji, maketa i slika Bokeških brodova.
Od velike važnosti je i Istorijski arhiv u kojem se čuva dokumentacija još iz 1326.godine (vrijeme vladavine Stefana Dečanskog).
Katedrala Svetog Tripuna je najmonumentalniji spomenik ovog područja, izgrađena je 1166.godine, odnosno postoji 326. godina prije otkrića Amerike, i 254 godine prije početka vladavine Mlečana u Kotoru. Od crkve Sv.Pavla u Londonu starija je 544.godine, od Notre Dame u Parizu 69.godina, od Uspenskog Hrama u Moskvi 313.godina, od Bazilike Sv.Petra u Rimu 460.godina, postoji 17. godina prije Studenice, a 169. godina prije Visokih Dečana. Ne samo po tome što je nastala prije mnogih katedrala u Evropi, nego po svojim arhitektonskim rješenjima, po svojoj dekorativnoj skulpturi, po poznatom cibiorju, fragmentima fresaka iz XIV vijeka, ona predstavlja kulturno-istorijski spomenik neprocjenjive vrijednosti, i kao takva dio je kulturne baštine svijeta. Takođe, u Kotoru se između ostalih nalaze i: crkava Sv.Luke iz 1195.godine, crkva Sv.Marije obnovljena 1221.godine, crkva Sv.Pavla iz 1266.godine, crkva Sv.Nikole iz 1344.godine, crkva Sv.Klare sa Franjevačkim manastirom u kojem se nalazi biblioteka sa ok 20.000 knjiga i 50 inkunabula (najstarijih štampanih knjiga do 1500. godine).
Najznačajnije palate u Kotoru su: Palata Buća (iz XIV vijeka); Palata Drago (iz XV vijeka); Palata Pima (iz XVI vijeka); Palata Bizanti (iz XVII vijeka); Palata Grubonja (iz XVII vijeka sa ugrađenim grbom stare kotorske apoteke osnovane prije 1326.godine); Palata Vrakjen (iz XVIII vijeka).
Nastavak ovog grada spomenika, sjevernom obalom Kotorskog zaliva, čini naselje Dobrota, koje je zapravo odslikani Kotor u nizu malih naselja u dužini oko 7,5 km. Ovo je takođe staro mjesto pomoraca i brodovlasnika. Bogata je lijepim i velikim baroknim palatama i kućama sa motivima domaće i svijetske arhitekture. Najviše se ističu palata Tripković i palata Dabinović. U Dobroti su najznačajnije Crkva Sv.Stasije i Crkva Sv.Matije, koje čuvaju dragocijene uspomene, umjetničke slike, srebrne predmete, skupocijeno crkveno ruho i čuvenu Dobrotsku čipku.
Nastavak Kotora sa druge strane, na zapadnoj obali Kotorskog zaliva, oličen je u primorskom mjestu Prčanj. Ovo mjesto je staro pomorsko gnijezdo. Sva njegova istorija napisana je na moru. Pruža se u dužini od oko 4 km. Prčanj takođe posjeduje dragocijeno kulturno istorijsko blago. Pomorska prošlost ostavila je tragove u brojnim palatama i crkvama. Među palatama ističe se gotička zgrada „Tri sestre“, uz koju se splela legenda o nesrećnoj ljubavi tri sestre koje su se zaljubile u jednog momka. Bogorodičin hram u Prčnju je jedinstven primjer kontinuiteta umjetničkog stvaralaštva od davnina do danas. U njemu se na stara djela čuvenih inostranih majstora nadovezuju novija djela domaćih umjetnika. Ovaj hram je sintza vjerske kulture i istorije mjesta.
Izvanredni klimatski uslovi dali su ovom mjestu status lječilišta. Naime, Balneoklimatološki institut iz Beograda, našao je da se kao terapijsko profilaktična sredstva mogu koristiti klima, sunčane i vazdušne kupke, kako i kupke prirodne hladne i tople vode koje su karakteristike upravo ovog mjesta - Prčnja. Uslovi ovog mjesta izuzetno su povoljni za prirodno liječenje sledećih oboljenja: bronhijalnu astmu; bronhi-ektazije i hronično bronhijalne superacije. Praksa je pokazala da je u 90 % slučajeva došlo do izlječenja ili do poboljšanja stanja zdravlja. Takođe, blagotvorno je dejstvo ovog podneblja na ljdusko zdravlje uopšte.
Sa jednako bogatom istorijom i kulturom, nižu se mjesta i priče. Tako, jednako bogati kulturom i istorijom su Perast i Risan, koji čine dijamante u prstenu Boke Kotorske
Ovom prstenu divili su se svi putopisci, književnici i publicisti svjetskog glasa. Oni su pisali da je Boka jedan od najljepših i najveličanstvenijih krajeva na svijetu. Boka je milosnica slikara, pjesnika i književnika. Slikari se zanose onim što je priroda ovdje ostvarila, a u prirodi Boke, i u njenim ljudima nalaze neiscrpne izvore inspiracije. Krasan je opis Boke našeg slavnog Stefana Mitrova Ljubiše. Pjesnik Aleksa Šantić Boku zove „nevjestom Jadrana“, Njegoš je zanesen njenim čarima i posvetio joj je nekoliko divnih pjesama, a pjesnički se Boki možda najbolje obratio Njegošev prijatelj gospodin Ljuba Nenadović, koji je sa ushićenjem pjevao Boki: